Ponekad je najbližeono što se čini dalekimkad govorim, a šutimi ti onda znašmožda važne su riječikoliko i djela,veže ih čarobna nitkroz ritam srca,ta nit kojom
Izgubljena na obzorutamo negdje dalekogdje ni sunce višene dopire do meneizgradila sam previsokebedeme oko sebemorala samsamo tako mogla samostati zaštićena…Okružena bjesomučnimhućanjem vjetra štostvara ga moja