U vrijeme kad je Njemačka okupirala Poljsku sve se promijenilo. Šesnaestogodišnja Stefania radi u dućanu židovske obitelji s kojom živi i koju smatra kao svoju
Voda je šaptala ocvalom cvijećuNeka ne plače za svojim laticama,Neka se raduje vječnosti sjemenja. Večernje hladi spustile su vjeđeTrolisnim djetelinama koje srećuNe donose ni ljudima,