U prostorima bez svjetlau hodnicima bez kraja,kroz noći i kroz danekoračaš, ne ti, nego tvoja sjena.Jer samo tijelom si ovdje,a duša ti lutakao odbačeni kaputu
Koraci su odavno utihnulidok kapi kiše neumornolupkaju o prazne cesteispred meneLišće polako gubi svoj sjajdok jesen ljeto smjenjujetiho se prikradajući kao lopovšto krade nečije snoveTražim