Prežalit ću danehodom tužnog puta,zaliječiti ranezbog kojih sam sad ljuta. Zamijenit ću osmijehkapljom suze iz oka,tako mora bitikad rana je duboka. Al’ neće za svagdavoditi
Ponosna na ljubav,koja meviticama tvoga srca,obavija cijelu,osjećam leptiriće,veselo plešu pleszaljubljenosti,u zanosumelodije,koja dira u dušu… Martina Kopić