Kroz prozor moje sobedopire zvuk tuđih osmijeha,a ja zamišljam da si ovdjei čujem kako šumi rijeka,tamo gdje si me čekao,ispod drveta kod kojeg sitoliko lijepih
Ove godine nisam plakala…Suze nisu natapale očidajući im prividansjaj safira.I boli,jako boli ova težinašto neumornopritišće prsa,prijeteći da me uguši.Sjedim zagledananegdje u daljinu,onu svoju tako poznatu,bez