Sjedim…palim već ne znamni sama koju cigaretu,dok suze izdajnice nečujnoklize niz obrazkvaseći pismo u mojimrukama,po ne znam koji put…Tinta se već sliva pod teretomkapljica, koliko
Možda me sad već sanjašzato dopusti da na ovomzvjezdanom balkonu svijetabudem čuvar tvojih snovai povedem te tamogdje naša ljubav nema granice.Možda će već s jutromuvenuti
