Sjedi čovjek na jednoj stolici zamišljen i odsutan samo likom prisutan.Prilazim i sjedam na stolicu pored njegove.On upućuje pogled u neke daleke prostore… kad bi
Smaragdna kraljevnoprocvjetalih krajobrazadok mu dotičeš usne,otari svoje napuklo lice-o rubac platonske korote. Iskusi tinjajuću katarzu,držeći njegov dlanblizu odleđenog srca. Poljubi mu vratsa specifičnim madežom,tresući se