Dok klavir stari ukutu stojisvojim tipkamadoziva tiho sjenečije korake danimabroji… Uvelo lišćedruštvo mu pravitihim jecajimapodsjećajući gakoliko je vremena prošloa da nitko na njegasvoje vješte prste
Sanjaš li snovima pustimlivade cvjetne i rijeke,u drhtaju znaš li pustitsjećanja da polete?Dani i noći što svićuu krilu tuđe slobode,glasovi što u jecaju vičukoraci što
