Ona nosi svoj osmijeh kao zastavu,ponosno..Ona ne vodi ratove i ne čini velika dijela.Ona samo nosi svoj osmijeh poput anđela.Njeni koraci nisu žustri i ne
Životne lektirepo stolu razbacaleiskudane papire.Na papiru, svako slovooštro,miriše na novo.Knjiga tvrdih korica,vječna dječja slikovnica.Labirint križanih zidova,pisanih tumača znakova. Na putu do stola kao duhovikriju se
Plakala sam sinoć u snusanjajuć’ naručje od žudnje vrelo,jedra mi se uzdrmaše,opjeva me frula pastirova.Bilo je slasno ćutjeti drhtava bedrai uspuhalom jelenu pomilovati zov.Živi i