Sve je i dalje tako sivo,moje misli se oblikujuu siluetu tvojuu oblaku dimaraspršena,rastrgana,ali ipak titako blizu, a tako daleko,tako postojanau sjećanjimanisam te zaboravila,a kako i
Gdje sam te to izgubilau vremenu bez vremena,nestašno te ispustila iz ruku?O, da sam bar više cijenila šum,a zanemarivala buku.Trgnem se na zvuk koraka,probude me
