Moja pjesma
25. veljače 2021.
Ja ne pišem pjesmuda ispunim vrijeme,ona je kćimoje jave i sna.I kada se činida su potrošene teme,život izatka novi stihi duši lijeka da. Moja je
Ja ne pišem pjesmuda ispunim vrijeme,ona je kćimoje jave i sna.I kada se činida su potrošene teme,život izatka novi stihi duši lijeka da. Moja je
Krupnim i gustim kapima lije kiša.Ne znam da li tako hoće ili tako mora biti?Je li samo produžena ruka nečije voljeili je sama vlastito polazište?
Neljudski sam ozlijeđena iluzijomi opet, po ne znam koji put,zaista umirem,ali ipak ostajem živa. Ponukana dezorijentiranim buđenjem svjetla,lice mi umiva ugljena prašina,a iz nosnica huči
Odrazi svijetlosti, zvuk koji odzvanja… emotivna stanja…Dodirne površine i otisci prašine.Ogledala… prividna skretanja… a vi mi postavljate pitanja…Stojim na ivici, formiraju se novi pravci.Zaklonjene prepreke…