Slučajno jutros u prolazu sretoh ženu,umornih plavih očijui sjede kose…Sjetih se svoje majke,a lice mi skvasiše suze poput rose.Poželjeh tada susret,razgovor i nježnu ruku da
Naš brod se nasukaoAli zastava se još vijoriNa obali nekoj dalekojDugačke dane broji A posada se odmaraČekajući plimuDobar vjetar u leđaI malo povoljniju klimu Ali
Na odlasku zalupila sam vratima toliko snažno da su zidovi zgrade još uvijek lagano podrhtavali kada sam ljutito izjurila na glavna vrata. Nisam plakala. Bila
