Ozlijede me riječi drugih,
ali nemaju snagu skretničara sa putanje tvoje.
I vihor bjesa iz namjere ili tek slučaja tuđeg
više dovoljan nije, da protjera me iz Edenskog vrta istine.
Ništa više od gorčine bližnjega bliže mi nije od tvojeg mira i sreće.
Neće me otjerati u Pirovu pobjedu, koja poraz je u očima tvojim.
Ne, neće to kolektivno nesvjesno svjetlit jače od našeg dana, nit’ bučit u tišinama naših noći.
Istina je ona tvoja, i ona moja.
Tuđe riječi mogu teći samo rijekom izvan našeg dvorišta.
Marijana Martinčić
