U visine, u daljine
lebdim drska, neobuzdana,
sjecište sam i putanja
veličanstvenih meridijana.
Visoka, široka i duboka,
vođena gorljivošću i slatkim snima,
putujem do tvog tajnovitog oka
i ostavljam krepost krotkijima.
Savij gnijezdo na mliječnoj stazi,
dozreo i spretan, vjetar mi budi.
Sakrij me u zvijezde žarkom željom, brani me od vremena i loših ljudi.
Ne daj me kiši što ludo prijeti
da omeđi mi biće i umori slad,
ne daj sjenama iz noćnih mora
da ispiju mi duh, u ljubavi mlad.
U visine, u daljine,
zbog tebe lebdim smjela i trajna,
samo s tobom cijela sam svoja,
drska i neobuzdana.
Kristina Barić



