Autora ove fantastične knjige poznajem već preko dvadeset godina. Sad kad ovo pišem, shvaćam kako to čudno zvuči, jer ni on ni ja se ne osjećamo ovoliko stari, i sigurno će se i on iznenaditi na činjenicu da smo prijatelji već preko dvadeset godina. Da, jesmo. No, većinu tih godina proveli smo oboje obuzeti svojim životima pa se i nismo tako često viđali niti čuli. Svi znate kako to već ide: posao, krediti, djeca, kuća, obveze. Kad ćemo na kavu? Uskoro, nazovi me. Kako si? Ma super, a ti? Jesu tvoji svi dobro? Je, je, sve je super. I prođe dvadeset godina dok si rekao “keks”, a ja ne mogu vjerovati da imam četrdeset šest godina i da sam tu gdje jesam i da s većinom svojih prijatelja svih tih dvadeset godina komuniciram baš ovako – površno, u žurbi, u hodu, ako se slučajno sretnemo. No Miroslav je promijenio i obogatio moj život na mnoge nemjerljive načine unazad godinu dana kada smo se ponovo povezali. Pretpostavljam da se većini njegovih prijatelja i poznanika činio neobičan, a možda i pomalo drugačiji ili ekscentričan, no ne i meni. Meni je sve to što je on počeo pisati prvo na svom privatnom Facebook profi lu imalo smisla, jer i ja sam se godinama osjećala kao on. Frustrirano, pa onda već i pomalo pomireno s tim da je to to – postigla sam sve u svom životu i sad čekam da taj život završi. Životarim, hodam kao u nekakvom polusnu iz dana u dan razmišljajući je li ovo sve što ću doživjeti narednih četrdeset godina. Nemojte me krivo shvatiti, i ja sam kao i Miroslav imala divnu obitelj, siguran i 10 stabilan posao, krov nad glavom, dovoljno novaca da si kupim ono najnužnije. No to mi nije bilo dovoljno. Meni nije. Osjećala sam u sebi da mogu više, da trebam više, i da zaslužujem više. Što točno? Nisam imala pojma jer u mojoj glavi je bila magla svakodnevice u sve se vrtjelo samo oko plaćanja namirnica, pripremanja obroka, održavanja kuće urednom, odlaženja na posao na vrijeme, obavljanja istog najbolje što znam i umijem, dolaska kući i vegetiranja pred TV-om ili uz knjigu. Iz dana u dan sam se pitala kako bi bilo osjetiti ono uzbuđenje koje sam osjećala prije dvadeset godina? Kako bi bilo opet imati takvu strast za životom? Takvu glad za više, bolje? No kako nisam ispred sebe imala nikakve ciljeve, ništa me nije niti motiviralo da idem u ovom ili onom smjeru. Lutala sam kao zombi, čini mi se, među drugim zombijima, predugo. Onda sam se malo-pomalo počela osvješćivati čitajući njegove statuse, no najveći preokret je krenuo u grupi koju je pokrenuo na Facebooku gdje sam vidjela da nisam jedina koja se tako osjeća, da nisam jedina koja ima osjećaj da je zapela u rutini koja mi više nije dovoljna, da ima puno drugih ljudi koji također osjećaju da ovo ne bi trebalo biti sve od života, već da sigurno postoji nešto više, za svakoga od nas. Malo-pomalo počela sam uz Miroslava i ja raditi na sebi, shvaćajući da je to proces i da to traje i da se ništa neće dogoditi preko noći. Prvo treba presložiti ladice u glavi, poslagati ih po prioritetima, napuniti ciljevima, organizirati ih prema planovima a onda krenuti s jednom po jednom ladicom. No kad otvorite jednu, vidjet ćete da ćete vrlo brzo poželjeti otvoriti i drugu, ili ćete imati čak i dvije ili više otvorenih istovremeno jer nakon nekog vremena shvatit ćete ono najbitnije – VI TO MOŽETE. Osjećaj – JA TO MOGU – je nešto najbolje ikad doživljeno. Nikada o tome ne razmišljamo, ali svi smo mi savladali ogromne prepreke u svom životu. Naučili smo hodati, pričati, završili smo škole, neki su od nas pobijedili bolesti, preživjeli ratove, gubitke voljenih, fi nancijske krahove i tako dalje, i svi smo još tu. Guramo dalje. Nije nas to slomilo, dakle, mi to možemo. No, moramo odlučiti da to i želimo. A što je to što želimo i možemo? To ćete spoznati sami čitajući ovaj fenomenalan priručnik, svatko za sebe. Ne bojte se, nećete ovdje pronaći ništa komplicirano niti teško, niti nemoguće, samo si dajte šansu. Dajte sebi šansu da ostvarite svoj puni potencijal i da živite najispunjeniji život koji možete. Jer ova knjiga je napisana radi vas i namijenjena je svima vama koji ste shvatili da nešto želite ili trebate promijeniti u svom životu, te da je sada najbolje vrijeme za to neovisno o tome imate li dvadeset šest, četrdeset šest ili šezdeset šest godina. Ono što sam ja shvatila uz Miroslava i njegovu “filozofiju” je da su godine samo broj. One nas ne definiraju, kao ni naše zvanje, zanimanje, posao, obitelj, prezime, kilogrami, štogod. Mi definiramo sami sebe. Prije samo godinu dana bila sam relativno zadovoljna svojim životom i životarila sam ga iz dana u dan. Danas se svaki dan budim s osjećajem ushićenja i uzbuđenja, jer znam da će mi svaki dan biti maksimalno ispunjen, bogat, kreativan, prepun doživljaja i da ću za svaki dan imati osjećaj da mi je prekratak, da mi nije dosta, da ga želim još. Od srca vam svima želim da nakon čitanja ove genijalne knjige započnete proces koji će vas dovesti do istih ovih osjećaja do kojih je moj prijatelj Miroslav doveo mene!
Hvala ti Miroslave, bez tebe sigurno danas ne bih bila tu gdje jesam – veliki dio mog uspjeha je i tvoj uspjeh!
Saša Jakšić – Ovisna o čitanju
