Znam jednom ću te opet sresti,
srce će lupati jako,
da želim te opet sresti,
a znam da ne treba tako.
Srest ću te opet ponovo,
nakon svih ovih godina,
odavno te vidjela nisam,
a baš sam te poželjela.
Znam da ću te jednom sresti
i da ti tada neću reći
ono što godinama čuvam u sebi,
neću ti reći ono što krijem,
ono što osjećam prema tebi.
Kada te sretnem bit ću nijema,
kao da prvi put te vidim,
kada te sretnem bit ću kao sjena
ništa ti neću reći, jer se stidim.
Prešutjet ću tada mnogo toga,
sve što bih željela tebi reći,
neću ti reći da te sanjam,
da sanjam o našoj davnoj sreći.
U snovima mojim često te srećem
i tamo ti kažem sve što želim
al’ uvijek prešutim istinu jednu,
da još te volim srcem cijelim.
Puno je godina prošlo,
promijenilo se mnogo toga,
al’ ti si uvijek ostao
taj zlatni dio srca moga.
Znam jednom ću te opet sresti
i da, zaplakat’ ću tada,
jer znam zauvijek istinu jednu
prva ljubav ne blijedi nikada!
Senka Ilić
