Ljubav je najljepša ljudska osobina kada se uzajamno prima i daje.
Ljubav može da kontrolira sve ali samo ako znaš upravljati. Jer, ponekad, ljubav nije dovoljan temelj za zauvijek..Nije dovoljno uljuljati se u naviku, na prisutnost i čekati da se vrijeme kotrlja. Ljubav treba svakodnevno hraniti. Izdvojimo li osjećaje, koji u većini vremena prednjače, ipak razumom se gleda u budućnost.
Dok si mlad, naravno, sve se čini bajkovitim i razmišljaš ružičasto… ali kroz godine život te nauči da nije. Točno, treba voljeti srcem ali i razmišljati mozgom. Treba uvijek dati 100% sebe ali ne i izgubiti sebe spuštajući kriterije… Jer sve ima vremensko ograničenje. Kada se srce umori nadvlada ga mozak. I tada shvatite da bajke su samo priče za laku noć… shvatite da je ljestvica podignuta… želite više od vremena. Želite živjeti umjesto floskula kojima ste se vjerno hranili, želite poštivanje umjesto izgovora… želite sve ono što ste propustili dok ste čekali. I svane dan kada očeličite srce pa vas više ni suze ne posjećuju. Pustite sve što se ne zadržava. Jednostavno nastavite ponosni jer ste dali cijelog sebe ali nije bilo dovoljno.
Pomirite se da tako mora biti jer tko nije uz tebe, bez tebe je.
Marijana Šimić
