Došla je jesen na vrata
Tiho i nečujno
Vjetar je malo zapuhao
I sve uspomene vratio
I nakon toliko godina
Na spomen imena tvog
Zadrtim
Zaplačem
Uzmem olovku u ruke i pišem
Kako je jedna ljubav
Probudila u meni riječi
Koje su dolazile kroz vjetar
A ja bi brzo uzela olovku u ruke
I pisala…
U noći
Dok cjeli grad bi spavao
Ja bi zagrlila svoj dnevnik
Pun ispisanih emocija
Sve ono što si mi u srce donio
Do tada nisam znala
Da mogu tako nešto osjetiti
Tako silno i snažno
Kako si snažno ušao u život moj
Tako si i otišao
Ostavljajući u meni
More tuge
Dovoljan je spomen tvoga imena
Da znam što je ljubav
Koja nikad ne odlazi
I uvijek se vraća sa jeseni
Sa vjetrom
Koji raznosi lišće
I sleti mi na dlan
Kao da mi kaže
Nikada ja nisam otišao
Samo sam se iza oblaka skrio
Maja Ćulumović
