Moj Lolito ovih dana puni sedam godina – moj prvi unuk, moje sunce, moje sve… Kad je već prije prošlo sedam godina, kao da sam neki dan prvi puta vidjela to slatko ovalno lice koje je na prvi pogled osvojilo moje srce i dušu…
Prve mjesece svog života Lolito i moja kćer su proveli kod mene. Znam koliko je mojoj Ančici bio težak prvi porod i zato postoje mame, odnosno bake – da uskoče kad je najteže. Prvo kupanje sam ga ja kupala, prinosila ga majci noću na dojenje, mijenjala pelene, nosila, zibala u svom naručju udišući predivan miris novorođenčeta.
Od prvog dana, ma od samog trenutka kad sam saznala za trudnoću svoje kćeri, zavoljela sam to malo biće koje je sad već veliko. Posebna je ta veza između prvorođenog unuka i bake (nisam se baš nadala postati baka s 39 godina), ispunio je taj maleni dječak moje srce novom vrstom ljubavi.
I sad kad mi kaže: “Baka Anada, ja te volim puno, ma najviše!”, suze mi krenu na oči jer ta ljubav je obostrana.
Moj maleni dječak raste iz dana u dan i najviše me boli što je daleko i što ga tako rijetko mogu zagrliti i poljubiti…
Lolito moj mili, sretan ti tvoj sedmi rođendan, baka te voli beskrajno i čekajući novi susret već pakiram paket iznenađenja za poklon jer ti si moje sve na svijetu najdraže i najmilije! Naravno, volim i svoja druga dva mala unuka beskrajno, ali prvi si i najviše vremena sam s tobom provela – znaj da bakino srce kuca za one trenutke koje provedemo razgovarajući na mobitel i za svaku novu fotografiju i video koje mama pošalje.
Ljubav bezgranična, eto to si ti meni, hvala dragom Bogu što si dobar i sretan dječak i samo ostani svoj i divan kakav si oduvijek…
Anada Kotorac
