Počet ću ovu recenziju na pomalo neobičan način, objašnjavanjem dvije engleske riječi. Ne prevođenjem, nego objašnjavanjem. Čitajte do kraja, bit će vam jasno zašto. Prva je – mindblown: osjećaj da vam je mozak u rasulu zbog nečega što ste pročitali ili doživjeli, ali u pozitivnom smislu; osjećaj da ne možete vjerovati da ste to pročitali ili doživjeli i vaš se mozak i dalje pokušava oporaviti od toga; osjećaj da i dalje procesuirate u svom mozgu to što vas je ‘raspametilo’; osjećaj da ne možete prestati misliti na sadržaj teksta koji vas je ostavio u takvom rasulu… Druga je – braingasm: ovu riječ zaista ne koristim često i mislim da sam ju pri opisivanju neke knjige upotrijebila svega nekoliko puta, ali sada ću reći ovo – multiple braingasms; osjećaj da doživljavate vrhunac za vrhuncem, ali svojim umom, dok nešto čitate i to isto i procesuirate svojim razumom; osjećaj čistog užitka za koji ne želite da prestane dok čitate; osjećaj da ste pročitali nešto toliko dobro, da vam mozak doživljava nevjerojatnu ugodu…
E tako, sad mogu probati napisati recenziju i dojam o knjizi.
Nakon čitanja ove knjige, još u fazi rukopisa, morala sam prvo malo srediti dojmove, inače ne bih mogla sastaviti dvije suvisle rečenice o njoj. No nakon neprospavane prve noći koja je uslijedila poslije čitanja, i razmišljanja o pročitanom ipak mi je malo lakše, no ne i puno, pa se unaprijed ispričavam ako i dalje djelujem raspamećeno, jer odmah priznajem da ja to jesam. Vi ćete ovu recenziju čitati kada knjiga izađe u tiskanom obliku, ja vam ju pišem nakon što sam među prvima pročitala neobrađeni rukopis, i dok vi budete čitali ovu recenziju i imali ovu knjigu u rukama u njenom tiskanom izdanju, ja ću nadam se biti ‘normalnija’ pa ćemo u komentarima moći o njoj pričati bez mog uzbuđenog tipkanja, i pokušavanja zadržavanja oduševljenih vriskova u sebi – do tada ću valjda uspjeti procesuirati do kraja ovo remek djelo, i u svojoj glavi posložiti dojmove kako treba. No sad sam još malo preuzbuđena, pozitivno šokirana, i nadasve oduševljena, pa se nadam da ćete mi oprostiti ako sam na trenutke zbrkana i nesuvisla.
Od svih Božaninih napisanih priča mislim da su mi ostale nepročitane dvije, s početka njene karijere kao autorice, no i te ću svakako pročitati, jer volim njeno pisanje, bez obzira na to što su njeni početci, kao i početci bilo kojeg autora, bili možda malo nespretni – jer potrebno je vrijeme i konstantno pisanje, da autor razvije i svoj stil, i način izražavanja, i da napreduje kroz svaku svoju napisanu priču. A Božana to čini sa svakom svojom knjigom, i u svakoj ode barem deset stepenica gore, podižući svaki put ljestvicu očekivanja svojih fanova također hrabro gore, a mi svi znamo da nas ona nikada neće razočarati. No, da će nas pozitivno šokirati ovim svojim romanom – ja to zaista nisam očekivala.
Kada mi je poslala svoj rukopis na čitanje, znala sam da me čeka nešto izvanredno i iznimno dobro – a to kaže osoba koja se kune da joj trileri nisu omiljeni žanr – no to je Božana, i čitala sam s guštom svaku njenu priču, a u njenom zadnjem trileru ‘Prije svitanja’ uživala sam neizmjerno, i tada javno napisala da je to po mom mišljenju triler godine. Nakon te priče, pročitala sam još dosta trilera, i ni jedan na mene nije ostavio takav dojam, sve dok nisam u ruke uzela ‘Metu’. Taj dugoočekivani ljubavni triler, koji Božana najavljuje, i o kojem već svi pomalo šuškamo, konačno je na mom laptopu. A ja u stisci s vremenom, preopterećenog mozga, odgađam čitanje, no samo par dana, jer smatram da ‘Meta’ zaslužuje moju punu pažnju, čist i bistar mozak, i potpunu koncentraciju. No, bila sam u teškoj zabludi što se toga tiče! Teškoj! Jer ‘Meta’ je upravo ona vrsta romana koju trebate uzeti u ruke kada ste pod najvećim stresom, ili kada imate dojam da će vam se glava raspasti od svega što morate riješiti, odlučiti, napraviti – to je vrsta romana uz koju ćete vjerujte mi zaboraviti na sve oko sebe, i samo se prepustiti čistom užitku čitanja.
Priča je nevjerojatna, od početka do kraja. Prepuna obrata i napisana s puno detalja koji odaju posvećenost autorice i njenu nevjerojatnu sposobnost da svoje likove prikaže kao stvarne osobe, s kojima suosjećate, osjećate, živite njihove živote tijekom čitanja. Ono što mene ovdje ostavlja bez daha je ljubavna priča koju nisam očekivala u trileru, i koja je tako majstorski utkana u radnju, da moja romantična duša plače od sreće, iako čitam napeti, napeti triler. Ničega ne manjka ovdje, baš ničega – priča ima savršenu dozu uzbuđenja i napetosti, taman pravu količina emocija da priču uzdigne na viši nivo, dobro dozirana strast da rasplamsa maštu čitatelja, i toliko nepredvidljivih obrata koji vas ostavljaju u čuđenju na kraju čitanja, jer sve je ovdje totalno nepredvidljivo.
Siena, koja postaje plaćeni ubojica nadajući se da će jednog dana ubiti osobu odgovornu za smrt svoje obitelji i Adrian, njena tinejdžerska ljubav koju nikada nije zaboravila, koji postaje njena meta – ne možete si ni zamisliti kakvo je čudo Božana napravila od ove priče.
Ja sam mindblown, i oporavljam se od multiple braingasms nakon čitanja. Ja, koja nisam ljubitelj trilera uopće. I evo me, ponavljam se, no drugi je naslov u pitanju – ‘Meta’ je za mene triler godine. I ne samo to, ‘Meta’ je za mene najbolji triler koji sam ikada pročitala, i iskreno ne vjerujem da će se pojaviti knjiga koja će skinuti ‘Metu’ s tog trona, a isto tako potajno se nadam da će me idući Božanin roman natjerati da kažem: uspjela si, nadmašila si samu sebe, opet. Jer u ‘Meti’, Božana je napravila baš to – nadmašila je samu sebe, a ne samo naša očekivanja.
Bravo, kapa dolje, klanjam se do poda i vičem – TOTAL RESPECT!
Odmah počni pisati nešto novo!!!
Saša Jakšić – Ovisna o čitanju
