Poezija

Tako si nedostižan mojim rukama, koje žele da te zagrle. Nedostižan mojim očima koje žele da se sretnu sa tvojim. Nedostižan mojim usnama koje žele

Tišinu zamijenio ježamor prirodešto budi seiz zimskog snadok sunce pružasvoje zrakemilujući naspoput djece… Martina Kopić

IstreniranoPrstom preko ustaPresvučena hrptom brusnog papiraPoput ne prožvakanih gumenih bombonaRiječ klizne niz grlo.Zaglavljenaizmeđu srca i mozgažalosno cvili.IzoliranoU gluho dobaŠutnja nadilazi razočaranostI glasno vrištanje istine.Tek ponekaddaškom

Izgovori moje ime – ne kao pjesmu kojom me ostavljaš,Nego kao molitvu kad ti je teško…Izgovori ga dok me ljubiš nježnoDok su ti oči zatamnjene

Njega kojeg nikad nije dodirnulaZagrlilaPoljubilaAli…Od njegovog glasa je zadrhtalaKao nikad prije…Njegove poruke je čuvala kao najveće blago…On je u njen život ušetaoKao uraganI srušio sve

Trebam tevrati sepruži svoje rukeda sakrijem seod svijeta iodahnemzaštićenau tvom naručjuglave naslonjenena tvoje čvrstegrudiosluškujući melodijunašljubavi… Martina Kopić

Lutam četveronoške cestama iparkovima moga grada,sa zanimljivom ogrlicom oko vrata Njušim motive, novije i zastarjelesve što me okružuje Ganjam koga hoću, ne nikakve kujice.Mrzim kojekakve

Dječaku s pogledom dubljim od godina,s rukama koje su učile šutjetiumjesto grliti —svijet nije dao mnogo,ali majku mu je dao..Tu toplinu u obliku glasa,nadu u

U partiji je šaha-nužna strategija. Opreznost lukava,pa mudra taktika.. Potez, a ne greška –određuje pobjednika. Baš kao životna,preskupa škola.. Zdravljem plaćena,preskupoga rizika.. Iščupaj iz sile

Bećar šorom baulja uz zvukove tamburica,Srebrni Mjesečev sjaj ga prati skupa sa svircima –Srce mu je slomljeno, neće ga snašaKojoj odavno njegovo srce pripada… Oj,

Tišina i bukaMir i nemirStrast i sramežljivostBura i jugoIzlazak i zalazak suncaZoraMjesec i zvijezdeO da…Sve ti trenuci su savršeniI ne mogu jedno bez drugoga…Jer se

Sivi oblaci ihladna zima,pahulje snijegaprobijaju oklop toplineu koji tako pažljivosam omotala sjećanjada ostanu sakrivenaod pogledai ne rasprše sena sve strane svijetadok nemilosrdan vjetarvije oko menetrudeći