Kada ste počeli pisati?
Pisanjem se bavim još od osnovne škole. Naime, sa osam sam godina izašla u dječjem časopisu; gdje sam se prvi put predstavila s jednom pejsažnom pjesmom. Ozbiljnije počinjem pisati u općoj gimnaziji – konkretno u trećem i četvrtom razredu, a nastavila sam i na Pravnom fakultetu.
Koliko vremena dnevno odvajate za pisanje?
Kako kada, pošto sam supruga, i majka bebice od godinu dana i sedam mjeseci, ali uglavnom to bude oko sat vremena.
Kako nastaju vaše priče, poezija, knjige? I gdje pronalazite inspiraciju?
Moji radovi nastaju nenadano; bez prethodnog plana. Najčešće me potakne neki detalj, predmet, miris, nešto drugima neznatno.
Imate li uvijek priču sastavljenu u glavi ili stvarate priču dok pišete?
Motivi mi se roje po mislima, pa ih samim time riječima nastojim oslikati na papiru. Imam predodžbu o tome što me konkretno okupira, i temu koja me zanima.
Jeste li vi pronašli pisanje ili je pisanje pronašlo vas?
Definitivno je pisanje pronašlo mene. Odmah sam spoznala da je to moj glavni životni poziv, i da se najbolje pronalazim u svijetu pisane riječi.
Jeste li tiskali svoje knjige i kakvo je vaše iskustvo s tim?
Iz tiska mi upravo izlazi šesta knjiga. Prezahvalna sam općini Petrijevci koja me financira od samog početka.
Smatrate li se uspješnim?
Na tragu sam onoga što želim postići, ali nikad nisam potpuno zadovoljna ostvarenim, nego uvijek težim višim ciljevima.
Kako gledate na druge pisce? (Smatrate li ih konkurencijom? Kakav je vaš stav prema piscima iz regije?)
Poštujem sve kolege i kolegice po peru, čak im nerijetko udijelim i pokoji savjet. Osoba sam koja podržava druge i radujem se svačijem uspjehu. Ne gledam na njih kao na konkurenciju, jer svi mi imamo svoj put. U našim se krajevima kriju pravi spisateljski biseri, samo trebaju ustrajati i ne pokolebati se.
Gdje i kako vidite svoje pisanje u odnosu na druge spisatelje?
Ne uspoređujem se s drugima. Mislim da nema potrebe za takvim potezima. Naš je poziv poprilično indvidualne prirode; i svatko od nas zna koja mu književna vrsta najviše odgovara.
Koliko ste samokritični?
Užasno sam samokritična, i ponekad zaista pretjerujem. Teški sam perfekcionist. Kad si nešto zacrtam – to moram i ostvaritii.
Koji medij smatrate dobrim za promociju vašeg djela?
Svake godine barem jednom odem na radio, a u svakodnevnoj komunikaciji i plasiranju svoje umjetnosti, surađujem s portalima, novinama, književnim i Facebook stranicama. Moju autorsku NA KRILIMA SNOVA, posjećuje više od 25 000 čitatelja.
Čitate li neafirmirane domaće autore? (Novije generacije pisaca)
Titula mi nikako nije od presudne važnosti, baš naprotiv. Ostala sam ugodno iznenađena i potpuno anonimnim piscima u svojoj blizini.
Smatrate li da strani autori i domaći koji pišu pod pseudonimom lakše prodaju svoja djela?
Rekla bih da pseudonim ne igra značajniju ulogu, možda jedino zato što se autor osjeća slobodnijim i nesputanijim u svojem izričaju.
Imate li svoj spisateljski uzor?
Najveći mi je uzor Sylvia Plath. Njezin mračni stil posjeduje neopisivu jačinu emocija.
Koji je vaš omiljeni žanr? (bez obzira na ono što pišete)
Stremim ka gotičkom stilu u poeziji, prozi i kratkim pričama.
Što biste poručili onima koji tek kreću na svoj spisateljski put?
Preporučila bih da ne slušaju negativne kritike (osim ako su konstruktivne), da se ne daju pokolebati, već da iz osuda izgrade svoj identitet i karizmu. Iza kvalitetnih djela se krije talent, odricanje i velika predanost.
Intervju pripremila Božana Ćosić
