Začudo, iz purpurne
amfore, tek poneka
kletva, mrtvo izvire.
Ništa strašno
za početnike.
Ranio si me lukom
i strijelom, ali se ne
nadaš protunapadu.
Nema te sile, koja –
može spriječiti srce
da racionalno djeluje.
Kažeš, pohlepan si i
moj te nemir smiruje.
U kumulonimbusu smoga,
dobitno slažem špil karata.
Iz šarenica ti izvire
ridikulozna ludorija.
Tvoja se igračka, začas
utvorila u zapovjednika.
Onolika se ljubav-
otapa poput praha.
Nema nam spasa,
ni traga, niti glasa.
Upali smo u zgarište,
ruglo razjedinjenosti.
Prolaps vrijednosti, a
degutantost umnosti.
Lorena Galeta
