Lukasu je laknulo kada je između krošnji stabala ugledao tehničare hitne medicinske pomoći. Dok su se vozili do bolnice, sjedio je ogrnut tankom dekom. Šutljiv, zamišljen i promrzao, drhtao je i gledao u bljedoliko Kimino lice . Strah mu se ocrtavao na boji kože kakvu samo duhovi posjeduju. Zurio je u jednu točku.
– U kakvim ste odnosima sa unesrećenom?- medicinski tehničar nekoliko puta ponovio je pitanje.
Lukas je dugo šutio. Gledao je kroz njega kao da nije prisutan.
– Djevojka – napokon je izustio kao probuđen iz sna.
Na bolničkom infopultu stajao je policijski službenik u pratnji, koji je već razgovarao s medicinskim osobljem dok su žurno vozili Kim do operacijske sale. Nakon višesatnog iščekivanja Lukas je upitao službenicu za Kimino stanje.
– Gospođica je trenutno na operaciji.. i još se ništa ne zna – odgovorila je pretila starija gospođa ne dižući pogled s ekrana ispred kojeg je sjedila.
Nezadovoljan informacijom, tiho je promrmljao kroz zube nešto vezano za njenu pretilost. U tom trenutku iz operacijske sale izašao je proćelav kirurg u bijeloj kuti koja je sezala do koljena i zelenom kirurškom kapom na glavi. Oko vrata nosio je stetoskop. Pogledao je u njihovom pravcu.
– Obitelj Kim Shell?- upitao je s izrazom zabrinutosti.
– Da – sasvim ležerno javio se Lukas dok je krupnim koracima prilazio bliže.
– Kako je Kim?
Doktor je duboko udahnuo kao da ima namjeru izreći sve u jednoj dugoj rečenici.
– Gospođica je u vrlo teškom, točnije, kritičnom stanju – izjavio je, a potom ispistio višak zraka.
– Utvrđene su četiri teške i po život vrlo opasne ozljede.
Zastao je i pogledao u bolnički karton koji je držao u ruci.
– Trzajne ozljede vratne kralježnice- pročitao je, zatim podigao pogled.
– Dakle, radi se o disfunkciji zglobova i herniji diskova, s obzirom na to da se zračni jastuk nije otvorio što bi ublažilo nagli trzaj glavom.
Ponovno je spustio pogled, a Lukas ga je netremice promatrao poluotvorenih usana i podbočenim rukama na bokovima.
– Što se tiče ozljede glave , ima otvorene rane, podljeve krvi uzrokovane jakim udarcem te veći potres mozga. Sumnjamo i na hematom na lijevoj strani koa inače upravlja ljudskim pamćenjem i govorom. O tome ćemo vam više znati reći nakon operacije. Ali.. ozljeda kralježnice je najozbiljnija i najteža.
Na infopult odloži podlogu na kojoj je ispisana povijest bolesti te ugura ruke u duboke džepove bolničke kute.
– Operacija diskova, za sada, nije opcija dok ne dođe do potpunog oporavka.
Na odlasku zastane i lagano se okrene procijedivši sažaljivo.
– Žao mi je, bebu nismo uspjeli spasiti.
Lukas nije stigao ni reagirati. Na ulaznim vratima bolnice stvorila se gužva i glasan žamor. Bljeskalice i reflektori fotoaparata i kamera dopratile su Saru.
Žarko crvena haljina pripijena uz tijelo, decentne dužine do koljena, crni kaput sa životinjskim uzorkom, široki crni šešir i upadljiv ruž, dodatno su odražavali sav njen seksipil. Karizmatično i uzdignuto hodala je kroz hodnik, ostavljajući za sobom miris Coco Chanela i zvuk visokih potpetica. Prišla je Lukasu i poljubila ga u obraz dok je rukom elegantno nakrivila šešir.
– Stigla sam čim sam čula – glumeći zabrinutost načinila je kiseli izraz na licu vrijedan Oskara.
Odlučila je iskoristiti trenutak Lukasove slabosti i pokupiti bitne bodove u nadi da će na taj način zadobiti mogućnost suradnje s modnom kućom The Pose. Pa ako usput očara i Lukasa, zadovoljstvo će biti dvostruko.
Za njom, prateći je u stopu, ušla je i gospođa Pultz. Vrlo ozbiljna, ali jednostavna i simpatična, uvijek odjevena s dozom profinjenosti. Lukasova majka stigla je u pratnji najuspješnijeg odvjetnika u okrugu Lokryn koji je ujedno i obiteljski prijatelj. Istog trena, stupivši u predvorje bolnice, pozvao je policijskog službenika u stranu.
– Majko! – Lukas ju je pozdravio kulturno i s puno poštovanja.
Dok je još bila u hodu, uputila je Lukasu prijekoran pogled.
– Ti dobro znaš da ne podnosim pomisao da me medijske kuće i novine obavještavaju o tvojim nezrelim postupcima – rekla je, potom ga majčinski i sa suzom u oku čvrsto stisnula u zagrljaj.
– Ah Lukas, hiroviti moj dječače.
Razgovor između odvjetnika i policijskog službenika bio je kratak, ali temeljit.
– Sutra oko devet ujutro ću vas pokupiti ispred hotela Live. Ipak ćete morati u postaju. Vjerujem kako će sve skupa trajati kratko. Planirajte sat vremena – spuštajući poslovne papire i mobitel u aktovku zemljanih boja, ozbiljnim tonom odvjetnik se obratio Lukasu.
Kroz hodnik su provezli Kim na bolničkom krevetu. Blijeda, pokrivena bijelom plahtom do predjela ramena, prikopčana na aparat i razne cjevčice koje su virile iz nosa i usta, bila je prizor pred kojim malo tko može ostati ravnodušan.
Marijana Šimić
