“Svi vole taj famozni Halloween, sve mi je to tako dječje, maskiraš se u nešto strašno i plašiš okolo ljude.”Razmišljala sam u sebi dok sam
“Izbroj korake u koje staviš nade i za tačno toliko koraka ostavi sve strahove.Prigrli sebe jer rijetko ko će te prigrliti.Polako nemoj žuriti.Ostavi kao mrvice
Od početkasvoga vremena,u njihovim samživotima bila samosjena nekihprošlih vremena,tuđih zagrljajai strastvenih poljubacaporedanih odbroja zlata. Nitko menije birao prvu,nisam osjetilaistinsku ljubavni u čijem postojanju. Ja živimtuđe
Prošli smo putovima satkanimaod zvjezdane prašine tražećiiskren pogled, tišinu i opori mirisborova.Slušali smo na svojim putovanjimapjesmu lišća i vjetrova, prepuštali imsvoje srce do kraja, bezuvjetno.Skidali
Nisam sigurna koje je po redu, ali sam sigurna u jedno; zadnje je. Zadnji put sam istrgnula listove iz bilježnice, jer od nje su već
Prišao si mi tihoLaganim korakomDodirno mi rukuPoljubo je nježnoTako da sam osjetilaTrnce cijelim tijelomKao struja ljubaviKoja probudi sva čula u tebiTvoj poljubacPečat je naše ljubaviU
Zašto se događa sve ovo, zašto sad zalud vapi svijet? Zato što u svijetu odavno ne postoji moral, ne postoji zakon, ne postoji red. Sve
Dušan Radović bio je srpski pisac, pesnik, novinar, aforističar i TV urednik. Rođen je 29. novembra 1922. godine u Nišu. Bio je glavni urednik “Pionirskih