Objave

Dođu ti dani kad osjetim zebnju u srcu…Kada pomislim na tebe…Na tvoj odlazak…Koji je ostavio u mom srcu ranu…Koja ne cjeli…Tada odlazim u osamu…Negdje uz

Ponekad u tami sobedok slušam tišine zvukeutonem u snove puneneke čudne buke.I sanjam kako mi nježno i milopružaš svoje bijele ruke.Ruke mi pružaš,zoveš me sebi,oči

Bačena kao sjemeu zemlju suhubez kapljice vode,bez vrijednih ruku,da istrgnu korovi travu što je gušida iznikne kao stabljikana nečijoj duši. Probija se teškojer u srcima

Ostavi masni tragna papiru svojih snovatražeći utjehutamo gdje ona više ne postoji…Ostavi slovaza vječnostda čita ihneki usamljeni putnikna peronudavno zaboravljenihnadanja…Ostavi dio sebespakiranizmeđu redovatamo nekepradavne melodijedok

Devetnaesti februar,te godine, noć,napolju rani mraz.Ulica Jovana Cvijića pevaNeki novi klinci, svi u glas.Hiljade nas pitamo “Zašto?”On odgovara “Zato”.Sva ta ravnica neće biti ista.Bogojavljenske noći

Nekada sam verovaoda mesec otkrivasve tajne.Nekada sam verovaoda mesec dajesnagu da zaštitimsvoje voljene.Nekada sam verovaoda zakletvukoju sam položiomogu iskoristitipravilno. Ena Golden

Vrijeme klizi kroz prstepoput pijeska u divovskom satu.U njemu zatočeni bivamo. Neustrašiviprstima rezat ćemo zrak,a porezotinu svaku zacijelit će ljubav.Doživotni ona bila je stranackoji ruke

Tvoje desno oko je suncesvjetlo koje vidim, sjaj kada otvorim oči. Tvoje lijevo oko je mjesec,svjetlo koje vidim posljednje, zvijezda koju gledam prije spavanja. Kako

Eteromodzvanjasmisaobesmisla… Želite ličuti istinu? Ja samdijete tame,i moje susuze progovorileprije mene,dok sukrvarile tugomi jezom užasakoji sam proživjela… Znam da ćuotići mlada,to je nešto štomoja duša