


Pisao mi je…Zaboravio sam kako se voli.Stavio sam nas u vrijeme u koje mogu da nas vratim.Tada bih ti sve rekao i ne bi čekao.Volio

Svaki vaš napredak je moj ponos…Svaki vaš pad je i moj pad…Svaka vaša sreća je meni dupla sreća…Svaki vaš osmijeh mi ugrije dušu…Svaki vaš zagrljaj

Pisac obično ne može protiv toga da živi u mašti i da sve ima potrebu opisati. Ne može pobjeći od riječi. Pisac je često vrlo

,,Tvoja su krila bila spremna,ali moje srce nije…”Čitam neke tuđe stihove,a suza se kotlja niz lice.Imala sam slavuja, jednom davno.Toliko davno da mi se ponekad


Noć se spustilaUpalila sam svijećuI gledala stare fotografijeVeć izblijedjela pismaVratila sam sjećanjaNa neke uspomeneGdje ne postoje fotografijeNi pismaAl u srcu čuvaSvaki susretIzgovorene riječiDok osjetimKako me

Što je na kraju krajeva,što jedno drugo spaja,što će poslije doćii kad sve prođe, što će još proći? Što dolazi poslije svršetka,što je prije početka,iza


Devojko krupnih očiju,tvoji biseri nikada nisu prestali da me proganjajuTvoj pogledTvoje usneTvoje jamice,koje dozivaju da ih ljubim nežno,dok me proganja nevino. Vlasnice krupnih očiju,nisam se


JednomKada nemarno odlutamu kišno jutroI stopim se sa šumom kapiŠto lijeno poziraju na prozoruA vjetar koketnoMoli da ga slijedim…nestat ću.Dok život oko mene bitke bijeHladan