
U škrinjici srca
Ja ne mogu tako“oko za oko,zub za zub”,ja ne znam takoda ne oprostimi pamtit dug. Možda stogadane ne brojimu izbrojene boli,možda zatovolim da volim,a nekad

Ja ne mogu tako“oko za oko,zub za zub”,ja ne znam takoda ne oprostimi pamtit dug. Možda stogadane ne brojimu izbrojene boli,možda zatovolim da volim,a nekad

Šta me tera da svaki dan pišem? Koji sve razlozi mogu biti?Ovo je pitanje koje sam pokrenula unutar sebe pre više od godinu dana. Ali,


Usnula sam,čudna lica bez sjene,trag ugažene djeteline,uvenule tratinčiceI plač malene djece Usnula sam,bez suza oči tužnei latice u blatu ružine.Miris crvenih makova,umrljane vjenčanicesvijećom ispred kapelice.


U vrtlogu tom,ogleda sesamo lom. Potonućebez dna,dubinaneograničena. Fascinirana viđenim;u srži treperim. Dotiču memunjevite nijansevodenih zagrljaja. Spojenenemilosrdnošćužalosti,trajno odlazečak i misli. Poradirazornosti utapanja –još se jedanživot zaklanja.



Usrećuje me spoznaja da sam spoznala.Usrećuje me spoznaja da se svako jutro budim u toplom krevetu, s krovom nad glavom i osmijehom na licu.Usrećuje me


Počasti se tugodok stol je punznam gozba je ovau tvom oku tek trn. Znam uvijek više želišuvijek više trebaš… Ali, pazi kako dišeškroz uzdisaje mojedok
