Što te ne ubije, to te ojača
29. studenoga 2023.
Koliko boli čovjek za života uopće može podnijeti? Koliko nas puta mogu lomiti i koliko puta nakon svakog sloma možemo nastaviti dalje? Je li Nietzsche bio
Koliko boli čovjek za života uopće može podnijeti? Koliko nas puta mogu lomiti i koliko puta nakon svakog sloma možemo nastaviti dalje? Je li Nietzsche bio
Učila sam ponovo disatiPonovo ime ti dozivatiPala sam na koljenaOnoga dana kada si otišaoAli na uho si mi tiho šapnuoNikad te ja nebi napustioPostojao je
Ako ti napišem pjesmuhoćeš li čuti note?U pozadini izmiješanesa strahom,u suštini rasute?I zapjevam li tihomnogo tišeno što ti zvuci se čuju,hoćeš li znatida ja samu
Beli,beli biseri kojisvojim sjajem,mami osmeh mame,meni bol nanose. Zubići, zubići izađite što pre,zašto me mučite?! Svi čekaju da niknu,da se vesele i raduju,zubi im osmeh
Osećam se kao gost u vlastitom telu. Osećam se kao da ne mogu da upravljam vlastitim mislima. Kao da me neko koči i snažno drži.
Onoga trenutkakada su polomili mač nadekada su ubili vrednovanje,kada su sve želje kao konjaniciu suton odjahale,a čuvari nade ravnodušno zaspaše.Noge utrnule od hoda.Nepoznati put.Oholi vođa.Presahnule
FENJERI, SVJETLOST U TAMINoći bez svijetlosti, skup tajnih odaja.Hladno, ruke promrzle, fenjer tražim da put mi pokaže.Na ulici ljudi prose, prilazi mi djevojčica plave kose.U
Gdje se tokupuje sreća? I zašto ju ljudi,ustrajno tražena pogrešnimmjestima? Je li skrivenapod krinkomučene dobrote? Nalazi li se,možda, uprimamljivojeri poroka? Što ako jepoput perli,rasuta postaklenom
Bila jednom jedna djevojka, pomalo prgava, naviknuta da joj se u svemu ugađa i da sve bude po njezinom. Imala je sasvim normalno djetinjstvo i,
Odmara srce i dušuObožavam osjećaj slobodeU kojoj je mirSamo se prepusti tom savršenom trenutku…U kojem je toliko ljepoteDok val udara u stijenuVjetar nemarno raščupa moju