



Odeš blijed,obučen u bijelo,polako padaš I ostaješ u tišinigubiš svjetlo,tuđi dodir I nema više spasada tijelo ustane,sve si izgubio Ostavio tragonima koji tugujujer te nema


Ako se zapitaššto je to u mom glasuto ništa nije,to samo je lišćešto šušti u hoduslučajnih prolaznika. Ako me uhvatišgdje zurim u praznoto ništa nije,to


„Nisam bila loša majka, morate to znati, ali moguće je da sam svom jedinčetu ponekad nanosila bol jer sam morala da ga zaštitim. Morala sam.


Zar ti..Ti koji čučiš tu u meni,u mom tijelu, srcu, duši.U polumraku.U pećini zarobljenika,jazbini mučenika i patnika.Tu odavno nitko ne diše.Samo kosturi sjećanja.Grobovi osjećaja.Križevi bez

Postoji li pogrešna ili kriva ljubav?Postoje li pogrešni osjećaji?Svaka osoba na svijetu bi trebala imati slobodu osjećati što god želi, prema kome želi.Naši osjećaji su

Sanjaj snove noći ove.Budi jutra, sutra.U novom danu, noć pozovi na sastanak.Dok noć ne bude stigla i nebo zvijezdama prekrila, ti se pitaj gdje se

Ovo ranjeno srcesatkano od bola,zbog tebe je sadapodijeljeno na pola,a ti tražiš da seodreknem svegau što sam godinamaslijepo vjerovala. Dilemi kojamori duhnema kraja,i zato me