

grmić lavanderaširio cvjetoveljubičasto svud’ Anada Kntorac

“Ludnica je, kanda, otključana širom ostala, provert’e, molim vas.” Te je stihove Đorđe Balašević otpjevao još davnih devedesetih godina prošlog stoljeća. Čini se da otad


Primi melem sa usanaSrce joj se vinuPod oblake do MesijeU pustu visinu Nemoćni ga prsti držePovjetarac ljuljaOd ponoći do vječnostiNestalo je suza Hrabro zbori, suzu

Alanis živi kao baronesa u visokom londonskom društvu od kojega zazire. Njen položaj u tom društvu nije ništa drugo doli glume zbog koje je i


Koliko mesec svetaomože da bude? Reci mi, da li se onizražava u tvojimolujnim očima?Da li osećaš vetaršto na obrzima,dok ti nosi kosusvuda u vazduhu? Večeras

“Zašto mi nisi rekao da su temelji na kojima sam naučila stajati načinjeni od blata?” Ne znam odakle da počnem. Stvarno ne znam. Možda bi

Oduvijek sam svoja! Ne želim biti dio mase, a još manje kalupa današnjeg društva. Onaj tko to neće prihvatiti, bez ikakve ljutnje, ali jednostavno mi


Znamo se cijeli život, sjećam te se još dok smo se kao klinci igrali i dok si imao repić do pola leđa. Sanjkali smo se

‘Od kolijevke pa do groba najljepše je đačko doba’. Tu sam rečenicu napisala nebrojeno puta, upravo za vrijeme školskih dana, ali nikad je nisam u