Nacrat ću oblake
16. srpnja 2024.
Znam već dugoU mom životuSve je crno sivoNestalo je osmjehaOne iskre ljubaviU mojim očimaVeć dugoSvaku noćPrije nego utonemU snoveJastuk je mokar od suzaJer mi previše
Znam već dugoU mom životuSve je crno sivoNestalo je osmjehaOne iskre ljubaviU mojim očimaVeć dugoSvaku noćPrije nego utonemU snoveJastuk je mokar od suzaJer mi previše
Ne, nije me prošlo,znam vrlo dobro da ne može proći. Gušenje osjećajasrce dovodi do pucanja. Jednoga dana rasprsnut će se,a komadiće neću moći spojiti. Tko
Ogrnem se uspomenamai zaplačemdok tišina probijazvučnu barijerumoje sobeostavljajući pustoš iza sebena srcu,duši…Suze umivajumoje obrazehladeći uzavrelu kožuod bola kojigodinama sampažljivo umatla iskrivala od sebe,od svihduboko ispodsvih
Sve što sam mogla da uništim,uradila sam to.Sve što sam cenilabacila sam pod prašinu.Za sve što sam borilaodbacila samkao da nikada nije postojalo.Sve što me
Neki bi rekli: ako do sada niste napravili ništa osobito, ni nećete. A zapravo je stvar u pogledima pojedinaca, načinu na koji stvaraju ljestvicu uspješnih
Kroz stakla i na oknima prozora nestalo mraka, odlutao je sa stranicama pročitanih knjiga na mom stolu.Fotodetektori su senzori svjetlosti.Slova iz naslova, postaju misli. Neko
U samom središtu grada, u sklopu neke velike izložbe, prilazim rubnom štandu i ugledam njega… Sada već znatno stariji, s ponekom sijedom vlasi, ali i
Prvi su dani ljetaSparina u zrakuI saharska prašina u atmosferi… Najavljuju nevrijeme i tučuA ja se samo nadam da nas neće zahvatitiI uništiti usjeve i
Ah, ti izazovi.Neki su me pitali koji je to sljedeći izazov koji stavljam pred sebe, a da je toliko težak. Za mene jest jer radi
Pogledaj me dobroAko me imalo poznaješJa sam ti kao otvorena knjigaKroz moje srcePuno je putem životaBilo zatvoreno u meniSkrivenoKao u školjciNajbolje kad uzmem olovku i
Turtle je djevojčica koja odrasta uz mentalno nestabilnog oca zbog čega je i sama odvojena od stvarnog svijeta. Žive na osami gdje ju otac odgaja