


“Ova psihološka igra srušit će i najčvršće bedeme.” Osam naizgled nepovezanih ljudi budi se u napuštenoj kući. Nitko ne zna kako, kada i zašto je



Koji se sa vremena na vrjeme pojaviDotakne te nježnoPoigra se sa tvojom kosomJesam li ja vjetarŠto nosi me svudaSa vremena na vrjeme se primiriDa nekom

Kad bi samo znalikud prolaze satikud odlaze dani,bi li ih moglizadržati po strani?U kutiju snova,u riznicu sjećanja,u zarobljene misli,u zvuk uzdaha.Sati, gluhi sati.Koliko će ih

Sakrij me od pogledadok ušuškana u tvoj zagrljajpuštam jecajsvih davno skupljenih bolova…Sakrij me od pogledadok tišina noći puštasvoje kandže ranjavajućimoju dušu novim rezovima…Sakrij me od


Noću si indijski šaman,nemir što po mojim venama pleše,miluješ moje umorne kapke,noć želi sunce s ukusom meda,a ja tvoje usne od leda.U ime ljubavi mnogo

Ime, imam li ime? Ne sjećam se. Tražim neki dokument, nema niti jednog traga.Na ruci vidjeh da piše Skvani.Probuđena usred ničega, vatre plamte i jedva

Dok sam cijelu noć slušalaKako vlak klopara po tračnicamaI nosi me na dalek putSretna sam što me vodi tamo gdje me srce vuče… Konačno sam
