Objave

Ova pjesma nema imenaNi prezimenaAli ima cijelu meneI sve ono u meniZašto sam uvijek u životuIzgubila ljude koje sam najviše voljelaKako sam iz dana u

Navika,album prepun slika,sva ta nasmiješena lica,i nepoznate sudbine. Sve što čuvamozarobljeno je negdje u vremenuduboko u nama,ne prodire van. Navika,trenutak istine na kojispremni nismo,vrisak tišine

Pokaži mi realnostsnova koje tako radosanjali smoonako svaku večer zagrljeniu toplini našeg kreveta…Pokaži mi snagu ljubavikoju osjećam svaki putkada tvoji prstidotaknu moju kožu…Ostani…Pokaži mi ljepotu

Idi gde hoćeš,sakri se umišiju rupu.Idi gde želiš,putevi su ti otvoreni.Sakri se unajdublju rupu.Na kraj sveta,ali ja ću te pronaći.Pronaću te,u okeanui uzeti svoje srce..

Potreba zanadmoći… U vrijeme –polumjeseca. Međusobnimrivalstvom… Bez –vidljivihžrtava. Kraderadost. Posesivnakontrola… Turobnaprovjera. Ne daje,očekivanirezultat. Gubimoosmijehe. Nepovratno –paradoksalno. Obrnutomislimo. Poputplime ioseke. Za tebeje ljubav. Potpunasloboda. Dok menipredstavlja.

Želim u ovoj tišiniGdje tek se žubor rijeke čujePustiti sva osjetila…Zatvorenih očijuTek prstima dodirivatiTaj čisti izvor vodeKoji me vodi….Putovima života…Vraća sjećanja….Bila sam čistaPoput ove rijekeNetaknutaTuđom

Bježim,od sumornih misli,od napete strijeleu luku života. Ne osvrćem sedok ostavljam trag,u moru istihobris mojih stopasamo meni je znan. Više ne čekam,ne žurim, ne strepimza

Nisam ja rođenaza ovaj svijetu kojem okrutnostuzima svoj danakkidajući dio po diosrca,dušerazarajući i ono maloemocija štoneokaljane ostale su…Nisam ja rođenaza ovaj svijetgdje kalupi sukrivih oblika