Pismo prijateljici
10. lipnja 2022.
Negde… u Danskoj,ti hodaš plažom.More je tako lepo,a nebo beskrajno i mirno.U tebi prepliću se misli,snovi,i sećanja sigurno.. Nekada, bila si devojčicakoja je o moru
Negde… u Danskoj,ti hodaš plažom.More je tako lepo,a nebo beskrajno i mirno.U tebi prepliću se misli,snovi,i sećanja sigurno.. Nekada, bila si devojčicakoja je o moru
Samotni putevi i ulice sretneš tek poneko lice strano koje i ne želiš upoznati, jer misliš da je to neko ko te prati. Nekad je
Jedne je kasno- svibanjske večeri kiša stala rominjati po granitnim okvirima prozora,račvajući se na manje zahvaćene ogranke i probijajući put do djevojačke pripovijesti čiji je
Divno i neobično napisan roman. U početku je malo teže čitanje zbog tog osebujnog stila izražavanja, ali kad se jednom na njega naviknete, više ni
Možda sam i ono što trebam bitiu krošnji grana, od debla korijen,ptica u letu, vjetar u krilima,oblak na nebu i sunca sjaj. Možda sam i
Malo je naših autora koji me svojim djelima ostave bez daha i bez mozga, i to istovremeno, pa ovakvu svoju reakciju na roman Arie Cnoll
Ovo nije priča koja ima onaj “wao” efekt, unatoč zanimljivo zamišljenoj radnji. Autorica piše jednostavno, nižući događaje jedan za drugim bez zamaranja nepotrebnim opisima. Meni
Svi gradovi i sve ulice imaju neko svoje upečatljivo lice.Ono sa pogledom koji ne priča priče, već ih živi…Napuštena kuća na prvi pogled i kroz
Zasjedni na tron užasa,peripetijom osiguraj spas. Tko te u ponor priziva?Odagnaj žalosni glas! Izvitoperenost siluetetješi zlokobnim naručjem. Nerazumno duhovno vladanjeplaća dugoštrim napadanjem. Vidim kako pjevaš
Osjećam potrebu odmah na početku ove recenzije reći ovo – ako ste ljubitelj životinja, posebno mačaka, preskočite ovu knjigu. No, ako ste ljubitelj životinja, pa