Dokaz da sam ja definitivno čudna osoba je ovo – ne čitam novine, ne pratim nikakve portale, ne gledam vijesti, uglavnom nemam pojma što se
Tu ulica više nema, samo staze koje vode negdje nekad, jer još nije došlo sad.Osjećala je u svom biću da je blizu otkriću.Prolazila je kroz
Sjećam se javnih šaputanjausred drame sjajnog Tolstoja! Vraća me natrag vrelina dahaodbojnost moja, tek prividna. Što je ostalo odosebujne savršenosti? Je li plahost smežurana,povojima bivših
Uzela sam ovu knjigu danas u ruke, namjeravajući polako uživati u njoj, jer to je Jasna Šemiga-Pintarić, i već otprilike znam što me očekuje –
Gledam sunce kako zalaziTako je i naša ljubavNekako izgubila plamAl kad pomislim na tebePonovo se zaljubimVratim trenutkeNajljepšeg sjajaTreba li je pustitiIli se za nju boritiDa
Nije tajnada kao tajnu te čuvam,tajno moja…Željo mojih najiskrenijih snova,ljubavi što si ljubljenai prije postanka,u meni dišeš, goriškao želja nad željama.U tebe polažem svoje nadeblisku
Za one koji ne znaju Jan Bolić je mladi autor iz Rijeke koji boluje od spinalne mišićne atrofije tipa 2, i tipka samo jednom prstom,
Ova duboko potresna priča satkana je u tajnama prošlosti koje mlada Angelika očajno želi saznati. Angelikin dolazak na mjesto s kojeg je njezina majka davno