
Kad bi vrijeme stalo
Reci miboli li višeone koji odlazeili one koji ostaju? O, kada bivrijeme staloi vidjelo svu ovu bol… Možda bi ondamahnuli nam,poslali pozdravposljednji put. Kad bi

Reci miboli li višeone koji odlazeili one koji ostaju? O, kada bivrijeme staloi vidjelo svu ovu bol… Možda bi ondamahnuli nam,poslali pozdravposljednji put. Kad bi


Majka je već postavila sto i čekala je da Sara dođe. Goran je sa svojim sinom Petrom sedeo za stolom, dok je snajka Zorica servirala

Kad god čitam nešto od Amelije Stewart, ona dobije od mene otprilike ovakvu poruku u inbox: NIJE MI DOBRO! Ne šalim se! Pa onda slijedi

Gde su nestali romantični susreti?Kao dete verovala sam u ljubav koja pomera sve granice dobrota.Tražila sam znakove, i čitala bajke o srećnim prinčevima, i princezama.Sada

Stolica i sto.Na stolu sat u toj tišini samo se otkucaji čuju.Pored prozora stoji jedna žena.U prostoriji do te isto stolica i sto.Samo na stolu

Kud god pošla,prati me sibirska hladnoća,sjena moje sjene. Zatamnjeni kumulonimbus polagano se nadvioponad moje postelje-izbjegavajući njegovu sveprisutnost,pokušah se skritiu trougao obnevidjelosti. Nastojah započetipsihoanalizuomaški pri govoru,drskih

Kao što sam već rekla, ne čitam često poeziju, no eto, ona u zadnje vrijeme nekako pronalazi svoj put do mene, kao da me opominje

Pripreme oko otvaranja radnje išle su planiranim tokom. Lokal je iznajmila u centru grada, blizu parka, gde su pančevci često boravili sa svojim najmilijima.Bio je

ZaleđenU meniStanuješ godinamaZatvaram očiI osjetim dvije suzeKako se polako spuštajuNiz obrazeTaj trenutak bio mi je najtežiTebe pustitiZnam pustila sam teDa odešSlobodan od tugeMora suzaNajteži trenutakU

Mogu mi tijelo slomiti,može se slomitii od tuge, jada,ali, znam dišeš lisa mnom dišešnegdje ispod istog neba,a nebo nema granicanebo je naše,a mi kao stvoreni

Podario si mi novi životVjeru u bolje sutra… Sa tobom mogu dabudem ono što jesam… Mogu da šutimda nam samo pogledi govore. Riječi nam nisu