Sivi oblaci i
hladna zima,
pahulje snijega
probijaju oklop topline
u koji tako pažljivo
sam omotala sjećanja
da ostanu sakrivena
od pogleda
i ne rasprše se
na sve strane svijeta
dok nemilosrdan vjetar
vije oko mene
trudeći se da me zauzda
na mjestu,
onom istom iz kojeg
jedva sam pobjegla
prije toliko vremena…
Sivi oblaci
hladna zima,
pahulje snijega kovitlaju
se u samo njima znanom plesu,
a ja odlazim,
teškog koraka,
ali ipak
koračam prema naprijed
odlučna da preživim
sva sjećanja,
sve boli
ostavljajući te
iza sebe u
hladnoj noći
baš poput ove,
u prošlosti,
tamo gdje i pripadaš…
Martina Kopić
