Nakon gubitka zaručnika Violet se odlučuje napustiti majku i preseliti se u Winchester. U tom engleskom gradu pokušava uz novi posao pronaći i zabavu pa se pridružuje skupini vezilja uz koje napokon počinje osjećati da njezin život ima nekakvu vrijednost.
Njezino prijateljstvo sa ženama koje izrađuju klečnjake za katedralu približava je samom izvoru crkve, ali i onima koji sudjeluju u njezinom svakodnevnom životu. Tako ubrzo upoznaje i zvonare, a jedan od njih posebno će joj prirastu srcu.
Ova priča nosi čitatelja kroz jedno razdoblje u kojemu neudane žene nisu imale najbolje izglede. To kako su one živjele unatoč gubicima odaje njihovu nadljudsku snagu. No unatoč autoričinoj dobroj volji da nam ispripovijeda jednu snažnu priču, ona je nekako ostala u pozadini, upetljana u jednoličnost pojedinih dijelova. Zbog neprestanog i pretjeranog ponavljanja istog pomišljala sam odustati od čitanja. Vjerojatno i bi, ali pročitala sam je do kraja, samo zato što ova knjiga za mene ima sentimentalnu vrijednost.
Karolina Obradović
