“Istraživanje Sveučilišta Northampton pokazalo je da krave imaju osjećaje i biraju si najbolje prijatelje te doživljavaju znatno manje stresa kada se druže sa svojim poželjnim partnerima.”
Tako započinje članak koji sam jučer pročitala. Eto, ako niste znali, sad znate, krave imaju BFF. I to ne one lažne koje ti lajkaju sve Instagram storyje, a iza leđa prepričavaju tvoje tajne. Ne, krave su iskrene. Njihovo prijateljstvo se mjeri otkucajima srca i razinom stresa.
Zamislite scenu na pašnjaku. Dvije krave pasu, rame uz rame, sretne i mirne. Dođe farmer i jednu odvede na drugu livadu. Što se događa? Stres, nervoza, srce im lupa brže, daju manje mlijeka. Ako to nije prava definicija prijateljstva, ne znam što jest. Kod ljudi, s druge strane, često se ne zna tko koga zapravo podnosi ili ne podnosi. Ljudi su majstori glume.
Krave se ne pretvaraju. Ako vole, vole. Ako ne, to se jasno vidi. Ljudi često provode godine u društvu osoba koje ih zapravo izluđuju. Koliko puta ste sjeli na kavu i nakon sat vremena shvatili da ste zapravo odradili psihoterapiju za nekoga koga jedva poznajete? Krava to ne bi napravila. Ona bi jednostavno otišla do svoje najbolje prijateljice i mirno nastavila žvakati travu.
Osim toga, krave se ne natječu tko ima bolju prijateljicu. Nema uspoređivanja poklona, nema ljubomornih drama, nema “a zašto si njoj lajkala sliku, a meni nisi?”. Krave su očito shvatile ono što mi još uvijek ne možemo. Da je poanta prijateljstva biti zajedno, a ne voditi evidenciju tko je kome dužan kavu.
Znanstvenici kažu da se krave ne bi trebale razdvajati jer im to stvara stres. Kod ljudi je obrnuto, stres počinje tek kad se previše približe. U većini slučajeva to se zove brak.
Nekako se očekuje da preživiš cijeli život s osobom koja te nervira, bez obzira na razinu stresa.
I možda u tome leži cijela mudrost, da bismo trebali učiti od krava. Kad ti je netko drag, budi uz njega. Kad ti nije, idi žvakati svoju travu na miru. Bez glume, bez nepotrebnih kava, bez “moram, jer će se uvrijediti”.
Možda bismo svi bili sretniji kad bismo se ponašali malo više kao one. Ne mislim da bi trebalo uvesti obavezno preživanje na radnom mjestu (iako bi nekima dobro došlo), ali iskrenost bi svakako bila osvježavajuća. Jer ako krave mogu imati najbolje prijatelje bez drame, valjda možemo i mi… barem pokušati.
Kolumna: Na valovima riječi – Anna Lowen
