Neki ga vole, neki ne. Neki mu se raduju, neki ne… Kako god, snijeg je prirodna pojava koju ne možemo izbjeći, mada je zadnjih godina primjetan njegov izostanak. Kažu da je to “pobrkano” vrijeme posljedica globalnog zatopljenja. No da ne ulazim u detalje o tome, prije nekoliko zanimljivosti o snijegu, citirat ću NA.
“Srećom da snijeg ne pada ljeti. Tko bi ga čistio po vrućini…”
Pa krenimo sa zanimljivostima.
– Snijeg je mineral kao i dijamant ili sol.
U središtu svake pahulje nalazi se dio prašine koja može biti od bilo kuda: od vulkanskog pepela pa čak i od čestica iz svemira.
– Većina pahuljica ima promjer oko 2 cm. A pod određenim okolnostima mogu nastati i pahulje veće od 5 cm u promjeru.
– Postoji čak 80 vrsta pahuljica (koje su do sada zabilježene).
– Snijeg koji svježe padne obično sadrži 90-95 posto zraka (zato je odličan toplinski izolator).
– Postoji i fobija od snijega, a naziva se kionofobija.
– Do sada su znanstvenici zabilježili barem dva planeta na kojima pada snijeg. Riječ je o Marsu i Veneri. Kad govorimo o Marsu, sonda Mars Lander uspjela je snimiti kako na Marsu pada snijeg i brzo nestaje u dodiru s površinom. Na Veneri također pada snijeg, no nije poznato od čega se sastoji.
– Snijeg može biti i crvene boje i imati okus po lubenici, no nemojte ga jesti. Posljedica je to posebne vrste algi (Chlamydomonas nivalis) koje rastu u ledu.
– Najbjelje mjesto na svijetu je u Americi (Valdez), na Aljasci. Svake godine tamo u prosjeku padne 10 metara novog snijega.
– Previše snijega može dovesti čovjeka u stanje ludila. Pibloktoq, malo poznata histerija, uočena je kod ljudi koji žive na Arktiku, a može izazvati mnogo različitih simptoma, uključujući eholaliju (besmisleno ponavljanje riječi), ili šetanje po snijegu bez odjeće.
– Snijeg zapravo nije bijele boje, već proziran. Čini nam se da je bijele boje zbog svjetlosti koja se odbija od izbrušene površine pahuljica.
– Najveći snjegović na svijetu visok 37 metara “sagrađen” je u američkom gradu Bethelu 2008. godine.
– Pahulje snijega padaju prosječnom brzinom od 1,7 m/s. To znači kako im treba otprilike 5 minuta da padnu od oblaka do zemlje.
– Po Guinnessovoj knjizi rekorda, najveća izmjerena pahulja snijega je 1887. godine u SAD-u i imala je promjer od 38 cm.
– Oko 12% Zemljine površine pokriveno je vječnim snijegom i ledom.U prosjeku jedan dan godišnje pada snijeg i grmi.
– Na Zemljinim polovima nikada ne pada puno snijega. Većina mećava koje vidimo na TV-u potiču od starog snijega kojeg nosi vjetar.
I za kraj, voljeli mi snijeg ili ne, moramo priznati da je čudesan. Zar ne?
Božana Ćosić
