Pitam se
što li radit ćeš
sa svim našim slikama
i uspomenama
koje na oko blijedit će,
ostajući samo kao
male mrlje u videokrugu
trajnog sjećanja
kao smetnja gledanja
u žarko sunce
što odbija svoje zrake
u zapjenjene valove uzdaha
ne znajući kako dalje,
ali lako je
korak po korak
putovanje nastavlja se
nova nada i pokoji
osmjeh i sve lakše je
pitam se..,
a slika ostaje
i sve tamnija je
obris mi se lagano gubi
i još malo pa nema me,
ali ostajem živa
sve dok živiš i ti
sve dok osmjeh tvoj
titra, makar i na kratko,
neka živi, jer život
to je ono što je slatko..,
ne misli puno i ne brini
ja sam tu uz tebe
i pratim svaki korak tvoj,
živi, jer ti si čitav
život moj,
a onog dana kad
me više ne bude
nemoj kleti život i gorku
sudbu tu
jer samo mog tijela nema,
ali duša bit će uz
tebe u svakom tvojem snu..
Martina Kopić
