Volim i kad mrzim.
Plačem i kad se smijem.
Vjerujem kad nema istine.
Opraštam kad je neoprostivo.
Vjerujem kad nema nade.
Sanjam kad sam budna.
Slušam bez riječi.
Gledam bez pogleda.
Lakše je letjeti i raširiti krila, uvjereni da je svijet dobro mjesto, da ljudi imaju duše. No pad je teži kada shvatimo da je to samo iluzija vlastite naivnosti, beskonačne gluposti i vjere u druge.
Koliko puta moramo pasti da bi naučili?
Koliko puta moramo staviti flaster na ranu da bi shvatili?
Koliko suza se treba proliti da bi ponovo vjerovali u bolje sutra?
Odgovor vam se neće svidjeti.
Previše puta.
Reina Reed
