Prezrena od onih
koji se uzdižu
stepenicu po stepenicu
gazeći po leševima
ne mareći za nikoga
osim sebe i svog
lažnog idola
…samih sebe…
Ušutkana
namjerno ili
nenamjerno
težim svom miru
ušuškana u mrežu
svoje samoće
tu tako dobro mi je…
Neka se uspinju
želim im sreću
krila neka šire
što više, do samog
vrha…
…Ali, jednom će
se morati osvrnuti
i pogledati sve
ruševine što ostavili
su za sobom…
Više neće letjeti,
krila će im spasti i
morat će se vratiti
istim putem
dok će ih trule ruke
leševa koje su
ostavili za sobom,
grubo kidati…
…A ja…
Ja i dalje mirno sjedim
i šutim, na istom mjestu
tamo gdje su me ostavili
penjajući se do vrha,
do svog idola…
…Samih sebe…
Ne bih bila na
njihovom mjestu…
Sretna sam tu
gdje sam…
…mirna…
Martina Kopić
