Svijet odavno nije mirno mjesto obojano dugama, po kojima skakuću jednorozi i lepršave vile. Pripremite djecu za ono što ih zapravo čeka. Pričajte im o realnom stanju i naučite ih kako da se postave prema životu. Ako ih budete učili da vjeruju da će im svaki put biti posut ružama i da ćete uvek biti tu da ih zaštitite od svega, jednom kada se odmaknu od vas, svet će ih progutati. Propustit će ih kroz svoje bodljikave prste, izgrebati i njihovu vanjštinu i njihovu nutrinu. Vi nećete moći od toga da ih sačuvate tada, ali ako im na vreme kažete da postoje šanse da se takvo nešto dogodi i objasnite im kako da se sačuvaju, uradit ćete im samo dobro.
Ali, ako želite i dalje, u ovom vremenu odgajati svoju djecu da žive u uverenju da će ih kroz život pratiti samo najbolje stvari i da ih nikada neće dotaknuti nikakvo zlo, te da ne postoji ništa na svijetu od čega vi ne možete da ih sačuvate, u redu. To je ne vaša stvar, nego već vaš problem.
Ne smatram se lošim roditeljom zbog toga što svoju djecu od kada su svesni sebe učim da život nije med i mlijeko i da će uvijek pored svih lijepih stvari biti onih ružnih; onih koji će ih šamarati, udarati, povređivati, ali da tada, u tim situacijama moraju znati kako da prežive, kako da opstanu, kako da sačuvaju zdrav razum. Što u našem odnosu nema tabu tema, i što ih učim svemu, bez lažnog uljepšavanja. Ne živimo u bajci već toliko dugo, nego u ovoj realnosti koja je tu, oko nas svakoga dana, ma koliko mi pokušavali iz nje pobjeći.
Nećemo vječno biti uz njih, i jednom kada me ne bude ja ću bar znati da su oni od mene naučili šta je život. Dobro i loše, crno i bijelo, sreća i tuga, bol i ozdravljenje. Da su naučili kako da posjeku bodlje na rukama života kada ih jednom dograbi.
Senka Ilić
