Sumorni dani, kišovito vrijeme
Sunce iza oblaka,
zaogrnuto plaštem tamnih zavjesa.
Ne vidi se od gustih kapi
kroz koje samo
neumorna hladnoća propušta.
Vapim za njime, dok drhtave usne
stisnute su u crtu, a umorne oči traže
boje tom sumornom sivilu.
Gdje si proljeće, zar ne misliš doći?
Prolaze dani, koliko će ih još proći?
Cvjetaš i bujaš, a u hladnoj kiši lelujaš.
Karolina Obradović
