Osjećam lagani vjetar na svom licu,
ulice vode me k’o skitnicu.
Osjećam drhti zemlja pod nogama mojim,
noć odzvanja imenom tvojim.
I grli me ta hladna noć-steže me,
a prokleto puste ulice nose me.
Kao skitnica, tumaram ulicama
praznog grada,
našeg grada gdje sam te voleo,
i zastanem kraj svakog mjesta
na kojem sam te ljubio.
Da potražim bar neki trag,
da nekad davno bili smo tu,
pa makar i u prolazu.
Sam poput zgaženog lista na cesti-umirem,
od cijelog svijeta odbačen.
Korakom umornim jedva hodam,
samo me zvijezde prate,
molim ih da te vrate, a oko mene
samo prazne ulice i neke druge skitnice
Senka Ilić
