Preda mnom nebo se prostrlo crno,
zvijezde su na njemu gore visoko,
noćas su se oči moje zagledale
u nešto duboko.
Gledaju oči u dušu moju,
al’ ne znam zašto to rade baš sada,
čitaju stihove što u duši pišu,
i jedna suza k’o zvijezda pada.
Duša je moja čista i bijela
i ništa da je zaprlja ne sme,
u mojoj duši žive i rastu
sve moje želje, sve moje pjesme.
I tako ponekad u crnoj noći,
pod sjajem zvijezda dušu otvaram,
napišem neku novu pjesmu
i ponovo njena vrata zatvaram!
Senka Ilić
