Puno sam već pisala o Neni Filipović, pa se neću toliko osvrtati na njeno pisanje, već ću samo jednostavno ponoviti da jako volim njen stil izražavanja i kreiranja priča i likova, te da me svaka njena knjiga ugodno iznenadi. Volim to što ona nema neku ‘šprancu’, priče joj nisu ‘na isti kalup’, pa zapravo nemam pojma što da očekujem. S obzirom na to da sam čitala Damu Kastela, pretpostavila sam da će Dama Valhale biti svojevrstan nastavak, u smislu donekle povezana likovima, i očekivala sam sličnu priču, ali već smo utvrdili da su moja očekivanja uvijek nekako pogrešna, što je dobra stvar, jer definitivno više uživam u knjizi koja me ugodno iznenadi.
Eh sad, nisam sigurna jesam li dobro reagirala na knjigu, pišite mi svoje dojmove u komentare nakon što završite s čitanjem ovog osvrta, moguće je da sam ju ja drugačije shvatila, ne znam zašto ali takav dojam imam nakon čitanja. Mene je ova knjiga u prvom redu strašno zabavila i nasmijala. Ne znam je li to bio cilj autorici, jer imam dojam da se trebalo raditi o ljubavnoj priči, no meni je ova knjiga bila cirkus u najboljem obliku, i teška komedija. Glavni lik Vladimir je vlasnik teretane, ćelav i nabildan tip, koji je uz to sve većinu vremena i nekako mrzovoljan i namćorast, a sve što izađe iz njegovih usta možda utjeruje strah u kosti drugima, ali mene tjera na smijeh. Vjerujem da bi mu bilo neugodno od mog cerekanja da se sretnemo uživo, da on zaista postoji, evo. Ali simpatičan je na taj neki čudan način, jer cijelo vrijeme glumata nekakvog grubijana, a u suštini je dobar muškarac, možda malo čudnjikav, ali kad zagrebete ispod površine sasvim ispravan. Glavna likuša mi se strašno svidjela, ali ono baš baš svidjela, ajme – Nena kreira divne ženske likove, tko nije čitao njene romane ne zna što propušta po tom pitanju, a uz ovu glavnu junakinju se dotakla i jedne zaista ozbiljne teme, koja samoj priči daje zaista jednu veću vrijednost – Nikolija nigdje ne ide bez svog psića, no za to postoji opravdani razlog koji namjerno neću otkriti jer želim da priču doživite kao i ja, neka vas iznenade informacije koje otkrivate o oba lika malo po malo. Nikolija ima svoju vlastitu radio emisiju koju radi pod pseudonimom, a u slobodno vrijeme se bavi dekupažom, što ju čini vrlo osebujnom, posebnom, zanimljivom i drugačijom od svih ženskih likova na koje sam ja inače navikla, i zbog svega toga što je Nena ‘dala’ Nikoliji kao junakinji ove njene priče ću samo reći – duboki naklon, moje najdublje poštovanje. Eh sad, ne znam je li Vladimir trebao biti seksi ili smiješan, meni je samo smiješan, ali i sladak na neki uvrnuti način, i vjerujem da nije bilo lako kreirati niti njega kao lika jer mi je isto tako bio poseban, osebujan i drugačiji od svega na što sam navikla i nije bilo baš ništa što sam očekivala, iako sam ga imala prilike malo doživjeti u romanu Dama Kastela. Uglavnom, u ovom romanu imate jedan neobičan i na pozitivan način ludi par likova, roman se jako brzo čita jer se super zanimljiv, mene je nasmijao, zabavio, opustio i baš sam uživala u njemu. Kao i svi romani ove autorice, i ovaj ima od mene najtoplije preporuke!
Saša Jakšić – Ovisna o čitanju
