O ovoj se knjizi dosta pričalo na fejsu (knjiga je imala odličan PR!), a naslovnica je toliko divna i efektna, da je sve uvelike pozivalo na čitanje ove priče. Zvučni pseudonim autorice, preporuke svih onih koji su čitali ovu priču na Wattpadu, reklame koje su iskakale dok je knjiga bila u pretprodaji – sve je obećavalo fenomenalnu ljubavnu priču. O da, moja su očekivanja bila jako, jako velika.
Iako to možda ne biste za mene nikada rekli, ja sam vizualan tip. Volim da mi knjiga koju čitam izgleda lijepo. Da je ‘unutarnje uređenje’ jednako tako lijepo kao naslovnica, i da i vizualno kad zavirim iza korica doživim nešto novo. Što se toga tiče, ova me knjiga oduševila. Ne sjećam se kada sam zadnji put čitala knjigu koja bi postidjela sve najveće izdavače, čak i one svjetske, jer ovdje je uloženo puno truda i ljubavi u grafičku pripremu za tisak, i ja sam jednostavno osjećala potrebu spomenuti i to – tkogod je to radio, svaka čast, estetski jako, jako privlačna knjiga.
Eh sad, sama priča, znam da vas taj dio više zanima – no možda ćete se malo razočarati mojim dojmom. Opet, vjerojatno su kriva moja očekivanja, koja su zaista bila ogromna. Priča je odlična, to je nesporno, nemam niti jednu zamjerku što se toga tiče. Da ne znam da se radi o našoj domaćoj autorici, bila bih uvjerena da čitam neki svjetski bestseller u žanru ‘mafia romance’ za koji ću odmah reći da mi nije omiljen. Tako je, dobro ste pročitali, ja nisam ljubitelj priča o mafijašima, jer me pomalo već nerviraju svi ti alfa mužjaci, igre moći, iživljavanje nad jednim sirotim djevicama koje su im nekom uvrnutom igrom sudbine pale u ruke itd. No, toga ovdje nema (okej, naravno da imamo Lorkana koji je alfa mužjak i mafijaš, zgodan, predivan fizički itd, itd), dakle ova priča nije ni blizu tih klasičnih klišeja. I nema seksa, nećete vjerovati, ali nema – i on uopće ne nedostaje u priči. Znam, sad ćete reći da kako može biti ljubavni roman bez seksa itd. – o ali može, itekako! Ova autorica je dokazala da može napisati odličnu mafijašku romansu, bez seksa. Barem u ovom dijelu priče, jer koliko sam shvatila ta je priča podijeljena na dva dijela i to je jedina stvar koja je mene razočarala. To je jedina stvar koju ću navesti kao zamjerku pri tiskanju ove priče, jer iskreno mislim da je to bila greška – ali to je samo moje mišljenje, i vjerujte mi da jedva čekam nastavak ove priče, koju ću si nabaviti isti čas kad bude u prodaji, no bilo mi puno draže da sam ih odmah imala obje, mislim da bih tako moj dojam o priči bio puno, puno bolji od ovog.
Vi koji ste to čitali na Wattpadu možda nemate taj osjećaj, ali ja se osjećam zakinuto, jer ovaj roman završava upravo na najboljem dijelu, u najnapetijem trenutku u odnosu između dva glavna lika, i baš kada se čini da će radnja krenuti prema neočekivanom. Znam, ako ćete razdijeliti priču na dva dijela i tako ju tiskati, ovako to i trebate napraviti, ostavite čitatelja gladnim za još, da grize nokte dok iz tiska ne izađe drugi dio. No ja ću to ipak zamjeriti, jer roman nije dugačak, ima svega 170 stranica, a ja se osobno ne bih bunila da ima još 170, pa da sam pročitala priču u komadu.
No, Alex divno piše. Kreirala je fenomenalne likove u koje sam se odmah zaljubila, strastveni su i eksplozivni, neobični i nesvakidašnji i to mi je bilo savršeno. Uživala sam čitajući ovaj roman, progutala sam ga nekako u jednom dahu, uz popodnevnu kavu, jednostavno ga nisam mogla ispustiti iz ruku. Strašno mi se svidjela njena psihološka razrada likova, njihovi dijalozi, opisi scena i događanja – odlično, majstorsko pisanje i genijalno prepričavanje priče. Ogromno poštovanje što su izbjegnuti svi veći klišeji žanra, za to od mene dobiva ekstra bodove, i ogromno poštovanje za kreiranje ženskog lika – Leone. Obično u ljubavnim romanima svi se nekako odmah zaljubljujemo u muške likove, valjda je to jače od nas, i Lorkan je okej (znam, znam, on je više nego okej!), ali kod mene on pada u drugi plan jer me više oduševljava Leona. Ona uvelike odskače o svega na što smo navikli u ovakvom tipu romana, i za mene je bile nešto totalno neočekivano u ovoj priči. Ona jest žrtva, pijun u šahovskoj partiji koju igraju dva mafijaša suparnika, no već na pola priče postaje jasno da ona neće dugo biti samo pijun. I zato ja sad evo krećem grickati nokte, dok iz tiska ne dođe nastavak ove priče, jer ubit će me neizvjesnost i iščekivanje da saznam Leoninu sudbinu do kraja.
Nemojte mi u komentare pisati ništa o priči, ne želim znati! Želim se i s drugim dijelom ugodno iznenaditi kao što sam i s ovim, i želim uživati u njemu kao djevica u prvom seksu (s očajno seksi i iskusnim mafijašem po mogućnosti!), znajući da će to biti pomalo bolno ali na kraju u potpunosti zadovoljavajuće iskustvo. Jer ova priča upravo to obećava, i eto nas opet u problemima, jer moja očekivanja od nastavka su opet jako, jako velika!
Za kraj, bravo Alex Nash, vrhunski napisana priča, zahvalna sam što je dospjela u moje ruke pomoću Pepi Ash Rogers i Senke Ilić, i molim te, ako Boga znaš, požuri s nastavkom!
Saša Jakšić – Ovisna o čitanju
